„Centar za hrvatsku nastavu Miroslav Krleža nije mi samo omogućio osnovu za studij, već je 12 godina bio i moj drugi dom. Ovdje sam odrasla i pronašla sjajnu zajednicu koja će mi zauvijek ostati važna. Godine provedene ovdje nisu mi donijele samo znanje, već i čvrst temelj koji me je pratio tijekom moje pravne karijere i pratit će me i u životu. Kao znak zahvalnosti, odabrala sam temu svog diplomskog rada o nacionalnom obrazovanju, jer mi je ova škola pokazala koliko je važno očuvanje našeg identiteta. Ponosna sam što sam bila student ove škole i što sam stekla znanje i vrijednosti koje će me pratiti cijeli moj život.”

„Teško mi je izdvojiti samo nekoliko misli zbog kojih sam volio ići u Krležu. Često se sjećam one brižne atmosfere koju su naši profesori stvorili, naravno, uz naš studij. Ovdje je zaista bilo važno stvoriti nam svakodnevni život bogat kulturom, događanjima i usmjeren na studente tijekom naših gimnazijskih godina. U konačnici, zajednica Krleže i njegovi profesori dali su nam vrijednosti na koje ću zauvijek s ljubavlju gledati…”

"Moje školovanje u osnovnoj školi i gimnaziji bilo je zaista posebno jer sam pohađao dvojezičnu školu, gdje su se nastava i svakodnevna komunikacija odvijale na hrvatskom i mađarskom jeziku. Ta raznolikost jezika obogatila je moje obrazovanje i proširila moje vidike. Imao sam sreću biti okružen dobrim društvom, prijateljima s kojima su dani prolazili u smijehu i zajedničkom učenju. Učitelji su bili izuzetno posvećeni, uvijek spremni pomoći i motivirati nas da damo najbolje od sebe. Sve u svemu, nosim lijepe uspomene iz tog razdoblja, ispunjene dragim trenucima i vrijednim životnim lekcijama."

„Možda mi je u Mirosu najviše sviđalo među svim stvarima to što je uvijek bila obiteljska atmosfera, a osim na predavanjima, uvijek je bilo mogućnosti za aktivnosti zbog kojih nikada nije bilo dosadno dolaziti, posebno kao student u studentskom domu…”

„Tijekom svojih godina u gimnaziji imala sam mnoge prilike da njegujem hrvatske tradicije. Isprobala sam se u različitim područjima, kao što su hrvatski narodni ples, članstvo u školskom zboru, sudjelovanje na sportskim događajima i natjecanjima u recitiranju poezije.
Gimnazija je doprinijela tome da nastavim svoje visoko obrazovanje na vojnom području. Godine 2024. završila sam studij vojne logistike, a 20. kolovoza sam postala časnik. Uz svoju profesiju, hrvatska kultura ima važnu ulogu u mom životu. S radošću se sjećam svojih gimnazijskih godina jer sam stekla prijatelje i lijepe uspomene.”

"Gimnazija Miroslav Krleža je za mene predstavljala dom. Mesto na kom su ljudi postajali porodica. Sa radošću i nedostajanjem se prisećam svih lepih trenutaka, kako u školi, tako i u domu. Svi nastavnici i učenici koji su bili uključeni u moje obrazovanje i odrastanje su doprineli formiranju moje ličnosti i zauvek imaju posebno mesto u mom srcu!"

"Razgovor u zagrebačkom kafiću:

Frendica: Mrzila sam svoju srednju… Profesorica iz hrvatskog davala bi dvije jedinice ako netko nije znao gradivo od prošlog sata, samo da nam sruši prosjek. A profesorica iz njemačkog govorila bi da smo nesposobni i da nam je najbolje već sad odustat od faksa.
Ja: Volio sam ići u školu. Smijeh i zezanje - pravo djetinjstvo. Bila su to lijepa vremena. Bezbrižnost. Škola nije samo mjesto prijenosa znanja – ona bi doista trebala biti drugi dom. Meni je to i bila."