Povijest škole

Naša hrvatska škola u Pečuhu pokrenuta je 1952./1953. školske godine, iako su isusovci već 1722. otvorili Hrvatsku školu u gradu u kojoj se poučavalo na hrvatskome i mađarskom jeziku. No, o kontinuiranoj nastavi na hrvatskome jeziku možemo govoriti tek od 1952. godine, što znači da ove školske godine proslavljamo 70. obljetnicu naše škole.

Hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i učenički dom Miroslava Krleže, kako se ustanova danas zove, sustavni je dio mađarskog odgojno-obrazovnog sustava. Povodom obljetnice dalo bi se pisati i o počecima koji su značili nesebično i aktivno zalaganje pojedinaca koji su si zacrtali plemenit cilj: utemeljenje Hrvatske škole u Pečuhu. Bilo je to nakon otvorenja Hrvatske učiteljske škole, kada su 1952. godine, obilazeći hrvatska naselja sami učitelji nagovarali roditelje na upis svoje djece u Hrvatsku školu. U tom nesebičnom, pionirskom radu naročito se istaklo troje nastavnika: Marija Čepelsigeti, Marija Temun i Dragutin Nedučin. Njihovi su nesebični i mukotrpni napori urodili plodom te je 1952. otvorena Hrvatska škola, s hrvatskim nastavnim jezikom sa sedamdesetak učenika i osam nastavnika u zgradi današnje Gimnazije „Leöwey Klára” na Trgu sv. Stjepana. Kako je u istoj zgradi radila i mađarska gimnazija, Hrvatska je škola dobila na upotrebu učionice samo u popodnevnim satima.

Škola gotovo od samih početaka raspolaže s integriranim učeničkim domom, a te prve godine učenički dom je bio u Ulici Kulich Gyula (danas Papnövelde). Već od naredne 1953. g. do 1974. škola i učenički dom djeluju u istoj zgradi u Ulici Fürdő pod brojem 1., a ista je zgrada od 1983. do 1997. funkcionirala samo kao učenički dom. Između 1974. i 1983. škola je preseljena u susjednu Bercsényijevu ulicu. Zatim 1983. kada je pokrenut i prvi gimnazijski razred, škola je premještena na današnju lokaciju, tj. Ulicu Szigeti br. 97. U periodu između 1997. i 2005. učenički dom je djelovao u iznajmljenoj zgradi u Ulici Dr. Heim Pál br. 4. No, tijekom vremena nisu se mijenjale samo lokacije, nego i nazivi naše škole:

• od 1952. Državna južnoslavenska osnovna škola,
• od 1962. Državna opća škola sa srpskohrvatskim nastavnim jezikom,
• od 1980. Hrvatsko-srpska osnovna škola i đački dom,
• od 1983. Hrvatsko-srpska osnovna škola i gimnazija,
• od 1988. Hrvatsko-srpska osnovna škola, gimnazija i đački dom „Miroslav Krleža“,
• od 1992. Hrvatska osnovna škola, gimnazija i učenički dom „Miroslav Krleža“,
• od 2000. Hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i učenički dom „Miroslav Krleža“.

Za tih 70 godina naša je institucija izrasla u višenamjensku ustanovu čiji su sastavni dijelovi vrtić (od 2000. godine), osnovna škola, gimnazija (od 1983. godine) i učenički dom. Dok su od samih početaka u učeničkom domu boravili samo osnovnoškolci, zadnjih dvadesetak godina u dom se upisuju samo gimnazijalci, uz mali broj izuzetaka.

Škola je svoj cjeloviti program podredila pozivu izobrazbe hrvatske inteligencije u Mađarskoj, ne popustivši nimalo u njegovim naprednim svrhama, a njegove skromnije strane obogativši s novim sadržajima, čija je svrha izjednačiti prilike učenika dolazećih iz različitih sredina, različitih obitelji, s različitim znanjem hrvatskoga jezika.

Tako je Hrvatska škola Miroslava Krleže posljednjih godina upisala sve veći broj učenika koji postižu sve zapaženije rezultate na regionalnim i zemaljskim natjecanjima na polju predmetnih nadmetanja, kulturnih priredaba i sportskih izazova. Izgradila je uhodane kontakte s kulturnim i školskim ustanovama u Hrvatskoj, pa je proslavila 45 godina suradnje s Osnovnom školom „Vijenac“ iz Osijeka, 35 godina s Osnovnom školom „Miroslav Krleža“ sa zagrebačkog Kaptola te 25 godina suradnje sa Četvrtom gimnazijom iz Zagreba.

Razredna nastava s hrvatskim nastavnim jezikom, postupno prelaženje na dvojezični program, dva strana jezika, od trećeg razreda uveden program informatike, kvalitetni glazbeni i likovni odgoj, naglašena tjelesna i zdravstvena kultura, upoznavanje narodnih običaja i folklora daju zajedničke garancije za programsku utemeljenost škole kao ustanove koja se razlikuje od škola većinskog naroda u bogatim dodatnim sadržajima koji je čine manjinskom i pravom hrvatskom. Cijela „proširena ponuda” ima svrhu obogaćivanja programskih, ljudskih, manjinskih interesa u izgrađivanju kulturne autonomije Hrvata u Mađarskoj, pri kojoj u posljednjem trenutku želimo očuvati ono što do sada nismo izgubili, a stvoriti odgovarajuće temelje istraživanju i prikupljanju baštine i bogatstva naših predaka, koje je vrijedno za ovjekovječenje u našoj djeci, u našim nadama.

Hrvatska škola Miroslava Krleže koja je u sedamdeset godina svojega postojanja prošla bezbroj organizacijskih i inih promjena, po vanjštini uljepšana, moderna, u duhu je ostala ista. Kako je na samom početku, pri pokretanju rada škole bio od neizmjerne važnosti požrtvovni rad troje entuzijasta, tako je i u nastavku nadasve važno naglasiti nesebično zalaganje, trud i odanost radu dugogodišnjega ravnatelja, Gábora Győrvárija, koji je gotovo polovicu tih sedamdeset godina neumorno radio na poboljšanju uvjeta i izgradnji jedne suvremene, ali po tradiciji ipak prepoznatljive školske ustanove kakva je ona danas.